muzicka_kritika

Ovaj DVD prava je poslastica za sve gothic rockere, i naročito one koji su to u '80-ima i '90-ima bili. A The Mission su bili i ostali dosljedni svom stilu i tada i danas. Mistični, nježni, razorno istiniti i jaki. DVD se sastoji od dvije cjeline: "Waves Upon The Sand" - dokumentarca koji je puno više od dokumentarca i "Crusade" - koncerta koji ih prikazuje u najvećem usponu i pravi je pokazatelj toga vremena, te extra "Jukebox".
Gledajući prvi dio - dokumentarac, shvatit ćete koliko su to normalni ljudi, prirodni, bez trunke cinizma, preseravanja, i svega ostalog što slava donosi. Popraćena je druga polovica 1989. godine i snimanje njihovog albuma "Carved In Sand", turneja po Škotskoj i nešto malo s Reading festivala. 60 minutni film ni po čemu nije tipičan, te je stoga vrlo interesantan.
Njihova humanost i dobrota već se na samom početku prepoznaje kroz rečenicu frontmana/pjevača/gitarista Waynea Husseya kako im se super idejom činilo pozvati fanove u studio (koji je btw. super kamena kuća s bazenom i neopisivo lijepom prirodom svuda naokolo) da vide kak' se to radi! Možete li zamisliti da bi to itko drugi napravio?
Prikazana je idila, i ništa nije iscenirano, oni su doista uživali stvarajući taj album, uživali su družeći se jedni s drugima s trećima i produbljivali svoje prijateljstvo, padale su večerice, roštilji, a album se stvarao i to jako, jako dobar. Smiješno ih je bilo gledati u kratkim hlačicama, bose, jer zna se da The Mission imaju specijalan stil i image na stageu (bijeli reflektori, crni šeširi, svila, marame, i ostali podatni materijali), a tu su totalno ogoljeni i to vas tjera da ih još više (za)volite. Zanimljivo je i umiksavanje stvarnih live snimki i sessiona s konačnim verzijama pjesama, u kojim se u biti vidi genijalan talent svih njih, a naročito Waynea, i usudila bih se reći apsolutan sluh. Također, njihov specifičan sound također je njegovo maslo, akustične i električne gitare sa 6 i 12 žica, u puno navrata dolaze u prvi plan.
U filmu se pojavljuju slijedeće pjesme: "Butterfly On A Wheel", "Hungry As The Hunter", "Grapes Of Wrath", "Lovely", "Into The Blue", "Paradise Will Shine Like The Moon", "Bird Of Passage", "Mr Pleasant", "Belief", "Sea Of Love", "Tower Of Strength" i "Deliverance" (meni naj, naj, naj ever, i to u potpunosti cijela s Readinga, ljudi moji....savršenstvo!)
"Crusade" - koncert, zaista ih prikazuje u najboljem svjetlu, i u najvećem usponu. Koncert je odraz jednog jako uštimanog benda u jako dobroj kondiciji, tada na kraju '80-ih jedino tako jakog na gothic rock sceni.
Nakon što su se Wayne i Craig Adams (basist) odvojili iz The Sisters Of Mercy i osnovali The Mission, počinjavši proboj na rock scenu tamo negdje 1986. kao predgrupa The Cultu, usprkos nedaćama i promjenama na toj istoj sceni samo par godina nakon, jači su no ikad i mislim da ih se bolje nije moglo prikazati! Definitivno pun pogodak!

p.s. Pošto u zadnje vrijeme i nemam baš vremena za pisanje a dosta toga se poslušalo, ovo je recenzija koju sam preuzeo sa jednog sajta, a meni odgovara kako je napisana....

Uh, bio je ovo pravi godišnji odmor što se tiće recenziranja. Nemojte mi šta zamjeriti, uskoro ću okačiti još neku recenziju.

Šta reći, odnosno napisati o bendu i albumu koji je dobio "milion" nekih nagrada kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj. Materijal koji je na prvo slušanje osvojio dovoljno fanova da se na kraju može zaključiti da je genijalan...toliko zreo a toliko prezriv prema današnjem šundu...
Svako ima svoj muzički ukus ali mi nikad neće biti jasno kako pored ovakvog materijala neko može u cd player ili računar ili bilo kakav uređaj za reprodukciju zvuka može pustiti kojekakve Lune, Funky G-eve i štatijaznamveć primitivne oblike muzike koje svojim stilom nikako ne mogu dostići ovakav nivo umjetnosti u muzici. Žao mi je što današnja omladina nema ni trunke želje za muzičku edukaciju u pogledu stvari koje su vrijedne za poslušati ali vjerujem da autor ovog materijala i nije željan publike koja nikada neće moći razumjeti njegov rad.
Sama ekipa koja je učestvovala u snimanju materijala Letu Štuke je kvalitetna i u startu je obećavala...i na kraju nije ni iznevjerila. Također, dovoljno je pogledati u booklet i vidjeti ko je sve gostovao pa zaključiti (oni koji su imalo upućenu u BH scenu ali i Hrvatsku) da je ekipa odlična. Od 14 pjesama koliko ih se nalazi na albumu, najmanje 70 % je "hitova". Minimalizam, Gorile u magli, Minimalizam, Pero Papacoder, Grad bez boje, Ulice, Tuga, Signali, Šutiš, Sunce (feat. Darko Rundek & Cargo Orkestar), Kredenci, Tepsija, Kao na zapad i Zagrljaj su pjesme koje ćete naći na albumu. Još jedan BH proizvod koji je izdavača našao u Hrvatskoj u vidu diskografske kuće Menart.
Autor tekstova i muzike je Dino Šaran koji je već davno stekao svoj autorski imidž pišući pjesme za razne pop, pojedine folk i poneke rock izvođače. Definitivno, najbolje mjesto je našao u svom autorskom djelu u ovom projektu koji će, nadam se, još dugo biti prisutan na našoj sceni jer nam zaista treba...
I ovo je jedan od albuma koji vam mogu preporučiti da poslušate u kompletu pa da sami odlučite koje ćete pjesme kasnije staviti na "repeat".

Ako je neko već imao priliku poslušati Letu Štuke, ostavite svoje komentare...

Možda će čudno izgledati odkud ova recenzija na ovom mjestu gdje se većina postova bazira na pop-rock, alter, heavy i uglavnom, sličnoj sceni. Evo objašnjenja. Sasvim slučajno dobijem cd i ubacim da preslušam. Nisu me zaprepastile pjesme koje se nalaze na cd-u već interpretacija i muzička podloga. Istina, dominantna je harmonika i violina ali gitare, udaraljke i klavijature su nešto drugo. Jedan fin oblik jazz-a i etno momenata ukomponovan sa romskim stilom (ako se mogu ovako izraziti) mi se učinio jako zanimljivim. Sigurno ste već imali priliku poslušati Mostar Sevdah Reunion, tako da sličnu stvar možete očekivati i u ovom projektu. U suštini, jako me iznenadilo to kada sam u „Google“ pretraživač ukucao Ljiljana Buttler, kako bi dobio neki ispis pjesama, i rezultat je bio mnoštvo stranica na francuskom, španskom, njemačkom ali i ponekim drugim jezicima. Nema potrebe za traženjem nekih specijalnih riječi koje će pojasniti o čemu se tačno radi. Ljiljana Buttler, romkinja, koja je već pregurala šezdesetu a na svoj način interpretira pojedine pjesme zapečačene u jednom davno prošlom periodu na našim prostorima. Sve su to dakle prepjevi pjesama koje ste već mogli čuti, ali na ovaj način, čisto sumnjam. Pjesme koje se nalaze na ovom albumu su : Kaži zašto me ostavi, Mirisni cvetak, Verka kaludjerka, Mala garava, Teško je umreti, Andro verka, Plačem već tri dana, Mustafa, Rupuni, Ispod palme, Karanfile cvijeće moje, Još ne sviće rujna zora.

Ako je neko slušao, neka ostavi komentar...

Rage Against The Machine su svakako dobili svog dosljednog naslijednika bez obzira što nisu potpuno u istom folu ali je dovoljno da Bosanskohercegovački bend koji je antipolitički nastrojen u svom djelovanju ima istu teoriju. Ako griješim ispravite me, ali je ovo moje shvatanje. Muzički, odnosno instrumentalni izraz je doduše mnogo bogatiji i raznovrsniji u izvedbi Dubioza Kolektiva što je itekako pozitivno.

OK, kompletan ovaj post se odnosi na dvije pjesme koje su nam u ponudi na webu benda - http://dubioza.europronet.ba/
Ma nemam zaista riječi, a ni puno slova ne treba otkucati da bi vam sve bilo jasno. Jednostavan komentar je - Svaka čast ljudi. Opravdali ste svoj uspjeh i opet napravili dobre stvari. Dosta i Troglavo čudovište (Triple head monster) su nazivi pjesama koje su jednostavan odgovor na trenutno st(sr)anje. Pjesme su u različitm folu. Pjesma "Dosta" na kojoj gostuje Frenky je više distorzirano gitarski orjentisana i u crossover stilu dok je "Troglavo čudovište" na kojoj gostuju Defence u reggae folu (ali svakako malo moduliranom, a ne čistom).

Još jednom vam čestitam i nadam se da je i ostatak novog albuma jednako dobar.

Baš danas sam imao priliku poslušati novi singl Maje Milinković pod nazivom "Skini me". E sad meni nije jasno kako nako nekih pop-rock pjesama koje ste, vjerujem svi imali čuti (Genijalno, Zovem te, Poziv u pomoć i Kao da hodam u snu) može napraviti nešto totalno drugačije, a pogotovo što joj to ne leži i još uz to zvuči kao neko ko pjeva sa jako velikom količinom alkohola u sebi. Dakle, pjesma ide na neki "gipsy starogradski" fol sa violinama (nešto nalik na "Ja sam mala garava, crna tvoja ciganka").

Mene sad ovdje zanimaju vaši komentari na pjesmu ukoliko ste je slušali. Moj komentar bi bio : "Majo okani se ćorava posla i nastavi sa pjesmama kao što su ti bile ove predhodne".

Za ljubitelje rock & heavy zvuka ovo će sigurno biti zadatak za preslušati.
Starijim generacijama ime Osmi Putnik sigurno zvuči poznato ali mlađim i ne baš. OK onda. Osmi Putnik dolazi iz Splita, a nastali su davne 1985. godine (zagazili su već u 22 godinu postojanja op.a.). Ovaj bend je okupio čovjek po imenu Zlatan Stipšić Džibo (da to mu je nadimak tada bio :) ). Bez obzira na godine postojanja, ovo im je tek četvrti album. Bend je napravio dužu pauzu od 1990. do 2002. godine kada se ekipa ponovo sastaje ali sa novim pjevačem po imenu Dean Clea Brkić.

Novi početak obilježen je novim albumom Živ i ponosan koji je objavljen prošle godine, 2005.-te ali slabom promocijom u BiH, publika još uvijek nije u potpunosti upoznata sa ovim materijalom. Koliko sam primijetio, jedina radio stanica koja ima ovaj album je Radio "M" (a potrudio sam se da slušam sve radio stanice u gradu i nigdje nisam zapazo da puštaju). Kako bilo, album je jako kvalitetan kako muzički tako i vokalno. Pored novo napisanih pjesama, tu su još i dvije obrade starih hitova. "Glasno, glasnije" je jedna (vjerovatno i najpoznatija), a druga je "Srce od kamena". Na prvo slušanje će starim fanovima Putnika sigurno biti malo neobično jer je tu novi pjevač a zvuk je puno bolji i kvalitetniji. Pjesme su lako pamtljive i pjevušićete ih nakon prvog slušanja. Kako bi se najbolje uvjerili u kvalitet, probajte nekako naći pjesme Živ i ponosan, Dajem što tražiš i Riječi, a zatim i kompletan album.
Sarajevska publika, bolje reći ono malo što je bilo, je imala priliku pogledati nastup Putnika u Slozi 05.05.2006. ali s obzirom da koncert nije najbolje reklamiran, mnogi su propustili. Vjerujem da će biti još prilike za dobar r'n'r dernek.
Detaljnije informacije možete naći na njihovoj oficijalnoj stranici http://www.osmiputnik.com

Jučer je oficijelno objavljen novi album Zlatana Stipšića Gibonni-a pod nazivom "Unca Fibre (vodič za brodolomce i anđele čuvare)". Ali ko je bio spretan mogao ga je nabaviti već prošli petak. Hmmm. Bio sam te sreće i stigao sam cd poslušati, pa sigurno više od 10 puta što mi je bilo i više nego dovoljno da bi na kraju zaključio da će ove godine Gibonni ubrati par nagrada na raznim manifestacijama. Morate priznati da čovjek stvarno zna napraviti odličan album (pogotovo u zadnje vrijeme).
Vjerujem da su neki već imali priliku poslušati na radio stanicama pjesme Sebi dovoljna i Vrime da se pomirim sa svitom, a sada je vrijeme da poslušate kompletan album. Cijena je smiješna i iznosi 7,5 KM pa stoga vjerujem da će oni kojima se album svidi biti u cilju da ga nabave na originalu. Gibonni je i ovaj put radio sa odličnom ekipom koji su mu pomogli da snimi sve pjesme. Naravno, autor tekstova i muzike je on sam. Svi detalji vam pišu u bookletu :)
Kada je muzika u pitanju, mnogo je sličnosti sa predhodnim izdanjem Mirakul što znači da će se svidjeti svima kojima se svidio već pomenuti album. Drugačiji je samo sastav pjesama (nije skroz isti). Meni je za uho zapeo cijeli album ali osim gore pomenute dvije pjesme izdvojio bih sigurne hitove Anđeo u tebi sa Goranom Baretom i Zavezanih očiju (Evo me doma) feat. Mladen Badovinac. Tekstovi su i dalje životne tematike. Mislim da je vrijedilo ovako dugo čekati da bi dobili pravi pravcati "masterpiece".
Nadam se da još uvijek u ovom vremenu mp3-ca ima vas koji ćete poželiti čuti jako dobar zvuk koji dolazi sa cd-a. Uživajte !!!

Postovani posjetitelji bloga, dobro dosli.
Ovim blogom zelim da vam skrenem paznju na kvalitetna i ne kvalitetna muzicka izdanja koja se objavljuju kako na nasem govornom podrucju tako i na drugim. Mozda ovakvih sajtova i blogova vec ima ali svi imaju drugacija misljenja i drugacije stavove prema odredjenim djelima pa tako i ja. Ali u ovakvim situacijama treba biti realan i svoje neke subjektivne stavove ostaviti iza i potruditi se iznijeti nesto objektivnije. Nadam se da ce vam odgovarati, a uvijek mozete ostaviti i vas komentar na neku od recenzija ukoliko vam se svidi ili ne svidi.


Hvala !